Sanstefanski mir, potpisan 3. ožujka 1878. godine, označio je završetak Rusko-turskog rata (1877. – 1878.) između Ruskog Carstva i Osmanskog Carstva. Sporazum je potpisan u San Stefanu, danas dijelu Istanbula, a njime su Rusi ostvarili znatne teritorijalne dobitke te osigurali autonomiju za niz balkanskih naroda. Glavne odredbe Sanstefanskog ugovora uključivale su priznanje neovisnosti Srbije, Crne Gore i Rumunjske te stvaranje Velike Bugarske pod ruskim utjecajem. Ova odluka izazvala je nezadovoljstvo velikih europskih sila, osobito Austro-Ugarske i Velike Britanije, koje su se protivile jačanju ruskog utjecaja na Balkanu. Sporazum je ubrzo revidiran na Berlinskom kongresu 1878. godine, gdje su granice Balkana prilagođene interesima zapadnih sila, a Rusija je ostala razočarana ograničenjem svojih osvajanja. Iako Sanstefanski mir nije dugo ostao na snazi u svom izvornom obliku, imao je dalekosežne posljedice jer je označio početak kraja osmanske vladavine na Balkanu i utrirao put kasnijem nacionalnom oslobođenju brojnih naroda regije.